Kad sam imao 23 godine, proveo sam ljeto radeći kao savjetnik u noćnom kampu za djecu od osam do 12 godina u blizini središnjeg planinskog grada Genesee u Coloradu. Nakon strogog razgovora o tome što bi se moglo dogoditi ako bi netko otišao u krevet s užinom u vrećama za spavanje – medvjedi, ljudi!– zakopčali bismo djecu u njihove šatore za noć, zaključali kabinu u kojoj se nalazi naša kuhinja i pokušali uhvatiti nekoliko sati sna.
Jednog jutra oko 5:30, nakon posebno duge noći utješnih suza, nostalgičnih tweena, odvukao sam se u kuhinju na kavu. Još dva savjetnika već su bila tamo, pregledavajući olupinu: razbijeni prozor, kutije hrane razbacane po podu linoleuma, vreće vruće mješavine kakaa i labirint otisaka chocolaty šapa. Pretpostavili smo da će naše zalihe biti sigurne od uljeza, ali slabi prozori nisu bili šibica za gladnog medvjeda.
Taj incident bio je školski slučaj kondicioniranje hrane, smatra biolog za divlje životinje Wes Larson, koji istražuje sukob između ljudi i medvjeda. "Medvjed koji provali u nečiji kamp sada razumije da može dobiti ovu stvarno kalorijski gustu hranu", objašnjava. "To je ogromna isplata za relativno malo truda, u usporedbi s provođenjem sati branja bobica." Medvjedica koja je provalila u našu kuhinju u kampu stalno je radila analizu rizika – bez obzira na to koliko nije htjela komunicirati s ljudima, bila je previše u iskušenju zbog nagrade da se kloni.
"Tada počinju raditi benarne stvari", kaže Larson. Drugim riječima: počinju upao u nevolje.
Gotovo svaki medvjed u Centru za otkrivanje grizlija i vukova (GWDC) u Zapadnom Yellowstoneu u Montani ima sličnu pozadinu. Centar je neprofitni obrazovni objekt u kojem se nalaze grizli medvjedi koji ne mogu preživjeti u divljini iz ovog ili onog razloga. Također je dom za tri mala čopora vukova rođenih u zatočeništvu, šačicu ozlijeđenih raptora i pet američkih riječnih vidri.
Kada službenik za divlje životinje s bilo kojeg mjesta na američkom zapadu, Aljasci ili Kanadi ima neugodnog grizlija i želi izbjeći eutanaziju, GWDC je često blizu vrha njihove liste poziva. (Nažalost, zbog ograničenog kapaciteta centra, često je odgovor da ne može uzeti drugog medvjeda. U tom slučaju, kaže Randy Gravatt, koordinator GWDC-a za testiranje kontejnera, medvjedi obično moraju biti eutanazirani.)
Coram, muški grizli čija težina varira između 550 i 680 funti ovisno o sezoni, lutao je Kalispellom u Montani, provjeravajući trijemove za pseće kibble. Službenici Montana Fisha, Wildlifea i Parksa zarobili su ga tri puta prije nego što je završio u GWDC-u. Spirit, ženka grizlija, nije se mogla kloniti golf terena u Whitefishu; premještena je šest puta – jednom čak 160 kilometara dalje, ali je stalno pronalazila put natrag do tog lakog izvora hrane – prije nego što je jednog od njezinih mladunaca udario automobil i odveli su je u objekt West Yellowstone.
Coram, Spirit i ostalih šest medvjeda koji žive u GWDC-u ne gube se samo u zatočeništvu. Imaju važan posao: testiraju kontejnere kako bi utvrdili jesu li otporni na medvjede.
