To je jedno od onih prvih jutarnjih razmišljanja.
"Koliko dugo uopće postoje šatori? Odakle su došli? Jesu li ih koristili naši preci?" Razmišljate dok ležite polubudni u svom šatoru, zureći u lisnate oblike koje sunce baca na platneni zid.
Šator je jedno od najboljih čovjekovih postignuća. Bio je element ljudske udobnosti i preživljavanja od prapovijesti do rekreacijskog kampiranja. Šator je sklonište napravljeno od listova tkanine ili drugog materijala koji se prostire preko okvira stupova ili potpornog užeta.
Povijest šatora je duga i priča. A prijenosni dom čak se pojavljuje u nekim od najranijih povijesnih, književnih i vjerskih tekstova koje posjedujemo. Baš kao što je spomenuto u Bibliji: "Proširi mjesto svog šatora i neka rašire zavjese svojih stanova: ne štedite, produžite svoje užad i učvrstite stupove."
Prvi dokazi o izgradnji šatora mogu se dati ugljikom oko 40. godine000 pr. Kr. Ruševine šatora otkrivene su u Rusiji. Naši su preci gradili kuće od kostura mamuta, uključujući glave i kljove, koji su naknadno prekriveni mamutovom kožom. Te strukture, međutim, nisu bile pokretne zbog ogromne težine kostiju mamuta.
Šatori su se još uvijek koristili kao prijenosni stanovi, osobito tijekom rata. Faraoni bi, na primjer, postavljali šatore na putu u bitku. Rimljani su bili poznati po svojim genijalnim načinima prelaska iz jednog grada u drugi. Vojnici i njihove vojskovođe mogu se sastajati u većim šatorima poput šatora na grebenu i šatorima kako bi razgovarali o borbenim strategijama ili se jednostavno družili. Rimski vojnici bi jednostavno konstruirali ogroman okvir i preko njega prevukli svoje platno ili drugu tkaninu. To im je omogućilo brzu i pouzdanu zaštitu od elemenata, a da pritom nije bilo teret za postavljanje ili skidanje. Vjerojatno bi uzeli samo materijale koji su ih prekrivali i ostavili okvir na miru jer je njegovo rastavljanje bilo suvišno.
Novi stil šatora poznat kao "šator za štence" stvoren je u moderno doba. U početku se pojavio tijekom američkog građanskog rata. A-okvir je napravljen od osnovnog komada pamučnog platna poduprtog drvenim stupovima i usidrenog u zemlju. Na podu nije bilo tepiha. Zbog tog nedostatka udobnosti, vojnici su mislili da su tako loši, te su ova skloništa prozvali "kuće za pse".
Kampiranje u šatorima kasnije je postalo manje način života, a više rekreacijska aktivnost.
Amerikanci su tijekom prve polovice 20. stoljeća imali više novca i vremena za istraživanje prirode. Ovi šatori su tijekom industrijske revolucije nazvani "šatori za preživljavanje" za uvijek popularnu nacionalnu zabavu. Tijekom tog vremena dizajn šatora doživio je značajne transformacije. Potporni stupovi više nisu bili izrađeni od drva i zamijenjeni su lakom metalnom komponentom. Zbog lakšeg transporta, proizvođači su s vremenom prešli s metala na plastiku. Kamperi su hrlili na ove lagane stupove u gomilama. Neki od sofisticiranijih šatora mogu se postaviti u nekoliko sekundi i koristiti materijale kao što je najlon koji pružaju bolju zaštitu od utjecaja okoliša. U jednom trenutku šatorska vrata s patentnim zatvaračem trebala su zauzeti mjesto tradicionalnog otvaranja preklopa.
Stoga je konačno razvijen šator kakav danas poznajemo.
Povijest šatora proteže se tisućama godina. Koristili su ga rimski vojnici za entuzijaste na otvorenom tijekom svojih slobodnih vikenda diljem svijeta. Kroz povijest se etablirao kao jedno od najsvestranijih i najbrzo montažnih skloništa. Šatori za kampiranje ne samo da su izdržali već i prihvatili tehnološki napredak, što ih čini pouzdanim, izdržljivim i zabavnim izvorom skloništa diljem svijeta.

















