Moderni termos izumio je 1892. godine britanski fizičar Sir James Dewar. U to je vrijeme radio na ukapljenju plina. Plin je ukapljen na niskim temperaturama. Prvo je dizajniran spremnik koji bi mogao izolirati plin od vanjske temperature. Pa je zamolio staklarskog tehničara Berga da mu upiše par. U slojevitom staklenom spremniku unutarnje stijenke dvaju slojeva obložene su živom, a zatim se zrak između dva sloja ukloni da bi nastao vakuum. Ova vrsta vakuum boce naziva se i "du boca", tako da se tekućina koja se nalazi u tekućini može održavati konstantnom određeno vrijeme, bez obzira na temperaturu hladnoće ili topline.
Budući da se termos u kući uglavnom koristi za izolaciju toplom vodom, naziva se i termos. Izgradnja termosa nije komplicirana, u sredini je dvoslojna staklena boca, a dva sloja su vakumirana i obložena srebrom ili aluminijom. Stanje u vakuumu izbjegava toplinsku konvekciju, samo staklo je slab provodnik topline, a posrebreno staklo odražava vanjsku zračenu toplinsku energiju unutar spremnika. Suprotno tome, ako boca sadrži hladnu tekućinu, boca sprečava vanjsku toplinu da zrači u bocu.
Začep termos boce obično je izrađen od plute ili plastike, a dva materijala nisu lako provoditi toplinu. Vanjski zid termos boce izrađen je od bambusa, plastike, željeza, aluminija, nehrđajućeg čelika itd. Boca termosa ima gumenu brtvu, a na dnu boce je zdjela s gumenim postoljem. Koriste se za učvršćivanje stakla za sprečavanje sudara s vanjskim kućištem. ,
Najgore mjesto za zaštitu izolacije i zaštite od hladnoće termos boce je oko grla boce, gdje toplina uglavnom cirkulira kondukcijom. Stoga se usko grlo uvijek skraćuje što je više moguće, a što je veći kapacitet i manji boca, to je bolji učinak izolacije. U normalnim okolnostima hladni napitak u boci može se čuvati na oko 4 ° C u roku od 12 sati, a kipuća voda oko 60 ° C.
