Mar 10, 2022 Ostavite poruku

Kako nastaje sitotisak?

Ako ikada postoji arena u kojoj je tiskar u stanju igrati i eksperimentirati, to je sigurno s tehnikom sitotiska. Od grafičkih tee do plakata i likovnih umjetničkih djela, umjetnost sitotiska je svugdje gdje pogledate. Pa kako onda postaje uspješna industrija kakva je danas?


Svila: Prvi sitotisak

Sitotisak je drevna umjetnost. Neki tvrde da se njegov najraniji oblik može pratiti do matrica na zidovima prapovijesnih špilja. Ipak, stil sitotiska kakav danas upoznajemo potječe iz doba dinastije Song u Kini, oko 10. do 12. stoljeća poslije Krista. Bilo je to razdoblje velikog umjetničkog napretka. Njihova tehnika koristila je fino tkanu mrežu i blok šablone za prijenos zamršenih dizajna na tkaninu.

Nekoliko stoljeća kasnije, japanski obrtnici usvojili su praksu prijenosa dizajna na papir i tkaninu, koristeći krutu četku kako bi gurnuli tintu kroz mrežasti zaslon tkan od ljudske kose.


Sitotisak je došao na zapad

Ova umjetnička forma stigla je u Europu u 18. stoljeću, ali nije odmah postala u velikoj mjeri prihvaćena. Europski trgovci donijeli su metodu i materijale sa sobom nakon trgovanja duž Puta svile. Zapravo, umjetnici u Francuskoj već su počeli koristiti svilene zaslone rastegnute preko okvira kako bi ispisali svoje dizajne na tkaninu. Tek 19. kada je svilena mreža bila dostupnija za trgovanje iz Azije i pokazala se profitabilnom utičnicom za medij, nastavila je dobivati na popularnosti tijekom industrijske revolucije.

Englez Samuel Simon uzeo je koncept sitotiska i modernizirao ga. Njegova metoda koristila je matricu nacrtanu na vijčanu tkaninu koja je zatim bila rastegnuta preko drvenog okvira. Iako je njegova metoda postala standard diljem Europe, proizvodi su i dalje bili dostupni samo bogatima.

Godine 1910. tehnika sitotiska doživjela je daljnje promjene i razvoj. Roy Beck, Charles Peter i Edward Owens proučavali su i eksperimentirali s senzibiliziranim emulzijama soli kroma kiseline za fotoreaktivne matrice. Ovaj trio programera revolucionirao je komercijalnu industriju sitotiska uvođenjem foto-slikanih šablona u industriju. Iako sada koristimo mnogo sigurnije kemikalije, slične tehnike i danas se koriste.

Skupina umjetnika 1938. godine osnovala je Nacionalno serigrafsko društvo. Eksperimentirali su s sitotiskom kao umjetničkim medijem na papiru i skovali pojam Serigrafija kao način razlikovanja vlastite umjetničke primjene sitotiska na papiru od industrijske, komercijalne uporabe procesa.


Bum sitotiska iz 1960-ih

Šezdesetih godina prošlog stoljeća je li se sitotisak zapravo ukorijenio, a umjetnik Andy Warhol popularizirao je sitotisak kao umjetničku tehniku i identificirao ga kao serigrafiju, u Sjedinjenim Državama. Koristio je metodu za stvaranje živopisnih ponovljenih slika, u biti propitujući što čini likovnu umjetnost. Slavna Warholova Marilyn Diptych možda je najpoznatiji primjer sitotiska kao umjetničke forme, a to je portret glumice Marilyn Monroe tiskane u odvažnim bojama.

Corita Kent, poznata i kao sestra Mary Corita Kent, stekla je međunarodnu slavu zbog svojih živopisnih serigrafa tijekom 1960-ih i 1970-ih. Cilj joj je bio pomaknuti ograničenja dvodimenzionalnog medija razvojem inovativnih metoda. Kentov naglasak na tiskanju djelomično je posljedica njezine želje za demokratskim dosegom, jer je željela pristupačnu umjetnost za mase.

Američki poduzetnik Michael Vasilantone stvorio je, razvio, koristio i prodao rotacijski višebojni stroj za sitotisak 1960. godine. Njegova patentirana kreacija rezultirala je procvatom tiskanih majica i učinila je da njegov stroj za sitotisak odjeće postane toliko popularan. Sada nadoknađuje više od polovice aktivnosti sitotiska u Sjedinjenim Američkim Državama.


Sitotisak u suvremenom svijetu

Povijest sitotiska još nije gotova. Daleko je dogurao - računalna tehnologija, tinte za specijalne efekte, potpuno električne preše, kvarcne flash jedinice sve su to elementi koji se nisu mogli zamisliti u prošlom stoljeću.


Pošaljite upit

whatsapp

Telefon

E-pošte

Upit