Noć vještica dolazi! Bez obzira koliko imate godina ili kako vrijeme leti, odmor jednostavno nikada ne stari. Najmlađi imaju priliku dotjerati se i krenuti u trik-ili-tretman, a roditelji imaju izliku za ispijanje fascinantnog koktela za Noć vještica. No, usred zabava za Halloween i navale šećera, jeste li se ikada zapitali o podrijetlu i povijesti Halloweena i svih njegovih čudnih praksi?
Keltsko podrijetlo
Padajući 31. listopada, Noć vještica potječe iz drevnog keltskog festivala Samhain, koji je označavao kraj sezone žetve i početak nove godine. Kelti su sezonski prijelaz povezivali s tamom, hladnoćom i smrću, vjerujući da je prijelaz iz jeseni u zimu uveo duhove mrtvih. Na današnji dan, veo između živih i mrtvih postao je tanji, kada smo oni od nas kojima krv još uvijek curi kroz vene mogli komunicirati s našim voljenima u duhovnom carstvu. Kelti su također smatrali da je prisutnost duhova s drugog svijeta olakšala Druidima ili keltskim svećenicima da predviđaju budućnost. Kako bi umirili svoje bogove, gradili su krijesove i žrtvovali usjeve i životinje. Seljani su također nazočili obredima paljenja krijesa noseći životinjske glave i kože. Tijekom Samhaina slavljenici su nosili maske i pravili velike krijesove kako bi otjerali duhove. Ljudi su također išli od vrata do vrata i molili se u zamjenu za mali kruh koji se naziva "kolači za dušu".
Kršćanski utjecaj
Riječ Halloween datira otprilike iz 1745. godine i kršćanskog je porijekla, što znači"Sveci' večer". Dolazi od škotskog izraza za All Hallows' Eva (večer prije All Hallows' Dan). To dolazi iz činjenice da je 1. studenoga Svi sveti' Dan, kršćanski blagdan posvećen proslavljanju pokojnika vjernika, uključujući i sve svece. U kršćanskoj tradiciji, ljudi počinju slaviti velike blagdane noć prije nego što se oni dogode - na primjer, Badnjak.
Rimljani su osvojili većinu keltskog teritorija do 43. godine nove ere i donijeli svoje vlastite festivale, odnosno Feraliju i Pomonu – prvi je trebao obilježavati odlazak mrtvih, dok je drugi bio oda Pomoni, božici voća, čiji je simbol bio jabuka.
609. godine naše ere, papa Bonifacije IV. proglasio je godišnji praznik, Dan Svih svetih, 13. svibnja. I Papa Bonifacije IV. u konačnici je uputio poziv da se svetkovanje promijeni na njegov trenutni datum 1. studenog.
Običaji i tradicije
Jack-o'-lanterna
Crne i narančaste boje su dijelovi Noći vještica. Crna je povezana s noći, a narančasta simbolizira bundeve. Jack-o'-lantern je izdubljena bundeva s izrezbarenim licem na jednoj strani. Svijeće se obično stavljaju unutra, dajući licu sablasni sjaj.
Zapravo, ime, jack-o'-lantern, dolazi iz irske narodne priče o čovjeku po imenu Stingy Jack. Jack je izigrao đavla još jednom i još jednom kako bi dopustio da se vrag složi da mu duša nikada neće biti oduzeta. Međutim, nakon što je umro, Jack je otpušten s vrata raja zbog svog opijanja, varanja i škrtosti. Đavao je, kako se još sjećao svog obećanja, također odbio pustiti Jacka u pakao, te ga je zamolio da se vrati odakle je došao. Đavao je poslao Jacka u tamnu noć s samo zapaljenim ugljenom da mu osvijetli put. Jack je stavio ugljen u izrezbarenu repu i od tada je osuđen da luta sam u tami. Irci su ovu sablasnu figuru počeli nazivati “Jack of the Lantern”, a zatim jednostavno “Jack-o'-lantern”.
Kasnije su irski imigranti tu tradiciju donijeli u Ameriku, dom bundeve, i ona je postala sastavni dio blagdana Halloween.
Trik ili liječenje
Trick or Treating je moderan običaj za Noć vještica gdje djeca idu od kuće do kuće obučena u kostime, tražeći poslastice poput slatkiša ili igračaka. Ako'ne dobiju nikakve poslastice, mogli bi izigrati trik (nestašluk ili šalu) s vlasnicima kuće.
Običaj seže barem do 16. stoljeća u Škotskoj i drugim dijelovima Britanije i Irske. Mladi su sudjelovali u tradiciji zvanoj “guširanje”, odijevajući se i primajući darove iz raznih kućanstava. Umjesto da se obećaju moliti za mrtve, pjevali bi pjesmu, recitirali pjesmu, ispričali vic ili izveli neku drugu vrstu "trika" prije nego što bi uzeli svoju poslasticu, koja se obično sastojala od voća, orašastih plodova ili novčića.
Postojala je još jedna praksa koja se zvala “odušavanje” - siromašni su posjećivali kuće bogatijih obitelji i primali peciva nazvana kolači za duše u zamjenu za obećanje da će se moliti za duše umrlih rođaka vlasnika kuće. Ovom su se aktivnošću kasnije bavila i djeca.

















