Od naših najranijih podrijetla, ljudi koriste staklo, posebno na Zapadu. Iako su se orijentalci ponosni na svoja velika postignuća u keramici, zapadnjaci također postižu nevjerojatan napredak u tehnologiji stakla i inovacijama. Staklo se nekada kroz povijest smatralo nekom vrstom skupog umjetnog nakita. Međutim, njegova cijena je slobodno pala nakon industrijske revolucije.
Prirodno staklo
Prirodno staklo nastaje kad se stijene rastope kao rezultat pojava visoke temperature poput vulkanskih erupcija, udara groma ili udara meteorita, a zatim se dovoljno brzo ohlade i skrutne da se struktura poput tekućine može smrznuti u staklastom stanju. Obsidian je jedno od najčešćih i najpoznatijih stakla u prirodi. To je vrsta tamne stijene koja dolazi iz vulkana, bogata lakšim elementima poput silicija, kisika, aluminija, natrija i kalija. Kao opsidijanski prijelomi s oštrim rubovima, u antičko se doba često koristio za izradu alata za rezanje i probijanje poput noževa, vrhova strijela ili oružja.
Rano staklo
Ova povijest umjetnog stakla seže do 4000. pr. Arheološki dokazi sugeriraju da su prvo pravo sintetičko staklo izradili drevni Egipćani. Ljudi u Plodnom polumjesecu slučajno su dobili malu količinu stakla dok su proizvodili keramiku.
Druga legenda kaže da su Feničani prva nacija koja je saznala kako se proizvodi staklo. Plinije Stariji zapisao je nenamjerno otkriće. “Brod koji je pripadao trgovcima soda jednom je ovdje nazvao, priča kaže, i oni su se raširili duž obale da naprave jelo. Nije bilo kamenja za podupiranje njihovih lonaca za kuhanje, pa su ispod njih postavili grudice sode sa svog broda. Kad su se na plaži postale vruće i stopile se s pijeskom, potekli su potoci nepoznate tekućine, a to je porijeklo stakla. " U to je vrijeme bila poznata fenička čaša. Feničani su zalijepili matricu pijeska ili zemlje, a zatim su na površinu staklenog proizvoda stavili kriške fileta ili prah u boji kako bi ga ukrasili; nakon što se ohladilo, prije poliranja su protrljali unutarnji dio pijeska ili poda koji je stvarao matricu.
Međutim, rano staklo rijetko je bilo prozirno i često je sadržavalo nečistoće i nedostatke. Tek se 1500. godine prije Krista pojavilo pravo staklo. Tijekom kasnog brončanog doba zabilježen je brzi rast tehnologije izrade stakla u Egiptu i zapadnoj Aziji, ali staklene posude i dalje su bile rijetke, a samo plemići i vrlo bogati mogli su ih priuštiti. Neke posude bile su posvećene hramovima i svetištima, druge su pronađene u grobnicama. U slijedećim tisućama godina staklo je počelo postati vrhunski luksuz u mediteranskom bazenu.
Evolucija tehnologije stakla
U klasičnom dobu
To je razdoblje u kojem su grčka i rimska društva cvjetala i vršila snažan utjecaj u Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Sjajan postupak također je napravljen u tehnologiji stakla u ovo doba.
Feničke veze s Grcima duboko su se širile, što je pridonijelo širenju stakla. Od 4. prije Krista do 2. prije Krista, tehnologija izrade stakla postupno se razvijala u Grčkoj, a zatim je izumljena tehnika oblikovanja jezgre. Sastoji se od izgradnje jezgre od uklonjivog materijala - vjerojatno mješavine gline, blata, pijeska i organskog veziva - oko metalne šipke. Jezgra se zatim prekriva rastopljenim staklom, bilo potapanjem ili povlačenjem niti stakla preko jezgre dok se okreće. Posuda se opetovano podgrijava i marmerira ili valja na ravnoj kamenoj ploči. Zatim se ukras u obliku staklenih niti vuče i utiskuje u površinu marveriranjem, obično nakon što se češlja ili vuče metalnom iglom ili kukom u cik-cak, pero ili neki drugi uzorak. Naknadno se uklanja metalna šipka i posuda se žari. Nakon struganja jezgre, ručki ruba i nakon daljnjeg zagrijavanja stavljaju se osnovni gumbi (ako je potrebno).
Tada je bilo poznato i rimsko staklo. Inteligentni i inovativni Rimljani stvorili su tehniku puhanja stakla 50. pr. Sastoji se od napuhavanja rastopljenog stakla puhalom (dužine oko 1,5 m) iz vrste staklenog mjehura koji se može oblikovati u staklene posude u praktične ili umjetničke svrhe. Ovaj revolucionarni izum učinio je proizvodnju stakla lakšom, bržom (stakleni predmeti u obliku jezgre obično su trebali od 45 minuta do sat vremena) i jeftiniji. Staklene posude tako su postale nužnost u svakodnevnom životu, a to su si mogli priuštiti i obični ljudi. Tako su za ukras izumljene druge fine i izvrsne vrste stakla poput kameje stakla i mozaičnog stakla. Detaljan uvod dat ću sljedeći put.

















